Zašto dabar?
Poslednji pimerak dabra odstreljen je 1920. godine na Dunavu i od tada mu se u domaćim vodama gubi svaki trag do 2004. godine.
Saradnjom Biološkog fakulteta u Beogradu, Asocijacije iz Bavarske i Specijalnog rezervata prirode Zasavica kod Sremske Mitrovice, 2004. godine puštene su četiri porodice dabrova, tačnije 35 jedinki i tom prilikom svakom je ugrađen čip za praćenje. Za sedamnaest godina oni su se namnožili i krenuli da “putuju” vodama Srbije.
Iako su često okarakterisani kao štetočine jer uzimaju stabla iz šuma, jedu useve i njihove brane mogu da uzrokuju poplave na njivama, daborvi su ustvari pravi borci i zaštitnici prirode. Nekoliko naučnih studija je pokazalo pozitivan uticaj koji daborvi imaju na ublažavanje poplava, smanjivanje zagađenje i povećanje populacije riba.
Dabrovi spadaju u strogo zaštićenu vrstu i Zakonom o zaštiti prirode predviđene su kazne od 500.000 do dva miliona dinara za one koji ih ugrožavaju.